Prema stavu Vrhovnog suda RH u odluci br. Rev-232\/2004 tu\u017eena i u reviziji navodi da je tu\u017eitelj jednostranim raskidom ugovora i napu\u0161tanjem spornog poslovnog prostora taj korak u\u010dinio na svoj rizik i opasnost, pa mu stoga ne pristoji pravo na podno\u0161enje tu\u017ebe za raskid ugovora kada zakonskih uvjeta za raskid ugovora nema. Tu\u017eitelj me\u0111utim nije zahtijevao da sud svojom odlukom raskine ugovor niti je prvostupanjski sud donio presudu kojom se ugovor raskida. Prvostupanjski sud je donio deklaratornu presudu kojom utvr\u0111uje \u201cda je raskinut ugovor od 21. prosinca 1994. godine\u201d. Dakle, ne da ga raskida, ve\u0107 da je raskinut. Utvr\u0111uje ono \u0161to je ve\u0107 postojalo u trenutku dono\u0161enja presude, tj. da je ugovor raskinut. Bilo je dovoljno utvrditi je li ugovor raskinut ili nije, a nije relevantno koja ugovorna strana ga je raskinula i tko je kriv za raskid, odnosno je li ugovor raskinut po samom zakonu. Ovaj sud je suglasan da se u ovom slu\u010daju ne mogu primijeniti odredbe \u010dl. 137. ZOO na koje se pozvao prvostupanjski sud. Raskidom ugovora obje strane su oslobo\u0111ene svojih obveza, izuzev obveze na naknadu eventualne \u0161tete (\u010dl. 132. st. 1. ZOO). U ovoj parnici nije istaknut zahtjev za naknadu \u0161tete pa je neodlu\u010dno postoji li krivnja za raskid ugovora. U slu\u010daju raskida ugovora svaka strana ima pravo u smislu \u010dl. 132. st. 3. ZOO tra\u017eiti da joj se vrati ono \u0161to je dala. Obveza vra\u0107anja onoga \u0161to je primljeno ne ovisi o tome tko je izjavio raskid ugovora i \u010dijom krivnjom je do\u0161lo do raskida. U konkretnom slu\u010daju to zna\u010di da tu\u017eitelj ima pravo tra\u017eiti da mu tu\u017eena vrati ono \u0161to je primila, a utvr\u0111eno je da je primila 175.000 DEM.<\/p>\n","protected":false},"featured_media":0,"template":"","class_list":["post-472","case_law","type-case_law","status-publish","hentry"],"acf":[],"yoast_head":"\n