Vrhovno sud RH u svojoj odluci Rev 232\/04 zauzeo je stav da obveze vra\u0107anja onoga \u0161to je primljeno stranke se ne mogu osloboditi u slu\u010daju raskida ugovora bez obzira na to tko je odgovoran za raskid. Obveza vra\u0107anja u smislu odredbe \u010dl. 210. st. 3. ZOO postoji i kad se ne\u0161to primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Raskidom ugovora otpada osnova onoga \u0161to je primljeno. Tu\u017eena je primila svotu od 175.000 DEM po osnovi kupoprodajne cijene za poslovni udio u trgova\u010dkom dru\u0161tvu i ta se osnova nije ostvarila, jer nije ni sklopljen kupoprodajni ugovor o prijenosu poslovnog udjela niti je poslovni udjel prenesen tu\u017eitelju.<\/p>\n
Ovaj iznos tu\u017eena ne mo\u017ee zadr\u017eati ni po osnovi sporazuma me\u0111u strankama po kojem bi za tu svotu tu\u017eitelj dobio u posjed i kori\u0161tenje poslovni prostor u kojem bi obavljao ugostiteljsku djelatnost s tim da bi za \u010detiri godine bio oslobo\u0111en pla\u0107anja naknade (zakupnine), iz razloga \u0161to je ta osnova naknadno otpala (a \u0161to je nesporno jer tu\u017eena tvrdi da je tu\u017eitelj taj sporazum jednostrano raskinuo i napustio posjed poslovnog prostora te da se ona nalazi u posjedu).<\/p>\n
Tu\u017eena se ne mo\u017ee osloboditi obveze vra\u0107anja primljenog, a drugo je pitanje odgovornosti za eventualnu \u0161tetu one ugovorne strane koja je odgovorna za raskid ugovora koje se u ovom postupku ne postavlja. Predmet tu\u017ebenog zahtjeva je utvr\u0111enje da je ugovor raskinut i zahtjev za vra\u0107anje svote novca koja je primljena temeljem ugovora, a ne i zahtjev za naknadu \u0161tete protiv osobe koja je odgovorna za raskid ugovora.<\/p>\n","protected":false},"featured_media":0,"template":"","class_list":["post-481","case_law","type-case_law","status-publish","hentry"],"acf":[],"yoast_head":"\n