Prema stavu Visokog trgova\u010dkog suda br. P\u017e-3105\/93, nepravilna primjena materijalnog prava izra\u017eena je u stajali\u0161tu prvostupanjskog suda, da je uvjet pravovoljanosti ugovora o cesiji obavijest du\u017enika o izvr\u0161enoj cesiji tj. obavijest o tome da je sklopljen pravni posao s kojim je do sada postoje\u0107i vjerovnik prenio svoju tra\u017ebinu, koju ima prema du\u017eniku na drugu osobu kao novog vjerovnika. Ispunjenje izvr\u0161eno prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i osloba\u0111a du\u017enika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, jer u suprotnom obveza ostaje i on ju je du\u017ean ispuniti primatelju, kako je to propisano u 61. 438. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Iz te odredbe proizlazi da bi se tu\u017eenik mogao osloboditi obveze, ako doka\u017ee da je platio paduze\u0107u “El.” pod uvjetom da nije znao za ustup. Za ugovor o cesiji nije bitno koji je \u010dinjeni\u010dni i pravni osnov tra\u017ebine, ali je bitno da tra\u017ebina postoji. Prema tome obavijest o izvr\u0161enom ustupanju du\u017eniku u smislu 61. 438. st. 1. ZOO-a nije bitna za pravovaljanost ugovora o cesiji, ali je bitna za sadr\u017eaj pravnog odnosa izme\u0111u du\u017enika i ustupitelja.”<\/p>\n","protected":false},"featured_media":0,"template":"","class_list":["post-604","case_law","type-case_law","status-publish","hentry"],"acf":[],"yoast_head":"\n