Vrhovni sud RH u svojoj odluci Revt 34\/05 zauzeo je stav oko \u010dinjenice tu\u017eenikovog zaka\u0161njenja sa ispunjenjem svoje ugovorne obveze pla\u0107anja odre\u0111enih ra\u010duna kao opravdanog razloga za raskid ugovora.<\/p>\n
Budu\u0107i da ispunjenje tu\u017eenikove obveze pla\u0107anja ra\u010duna u roku, nije ugovoren kao bitni sastojak ugovora, te da predmetni ugovori ne samo zbog toga, nego i po svojoj prirodi ne predstavljaju fiksne ugovore, u slu\u010daju tu\u017eenikovog zaka\u0161njenja sa ispunjenjem obveze tu\u017eitelj je mogao raskinuti ugovore samo pod uvjetima propisanim u \u010dl. 126. ZOO-a, dakle morao je prethodno ostaviti tu\u017eeniku primjeren naknadni rok za ispunjenje, a \u0161to nesporno nije u\u010dinio.<\/p>\n
Revizijska tvrdnja da iz tu\u017eenikovog dr\u017eanja proizlazi da on svoju obvezu ne bi ispunio niti u naknadnom roku, a \u0161to da proizlazi iz \u010dinjenice da je tu\u017eitelj morao sudskim putem ostvarivati svoju tra\u017ebinu i da su stoga postojali uvjeti za raskid ugovora bez ostavljanja naknadnog roka, na temelju odredbe \u010dl. 127. ZOO, je neosnovana, jer je tu\u017eenikovo odbijanje ispunjenja svojih ugovornih obveza posljedica, a ne razlog tu\u017eiteljevog jednostranog raskidanja ugovora.<\/p>\n
Budu\u0107i da nisu postojali uvjeti za tu\u017eiteljev jednostrani raskid ugovora njegova izjava o raskidu ne mo\u017ee imati za posljedicu prestanak ugovora. Stoga tu\u017eeniku pripada pravo na naknadu \u0161tete zbog neispunjenja ugovornih obveza od strane tu\u017eitelja i to u punom opsegu, sukladno odredbi \u010dl. 266. st. 2. ZOO.<\/p>\n","protected":false},"featured_media":0,"template":"","class_list":["post-634","case_law","type-case_law","status-publish","hentry"],"acf":[],"yoast_head":"\n