Prema stavu Upravnog suda RH u odluci br. Us-7861\/2006 tu\u017eitelj je upu\u0107ivao na primjenu odredbe \u010dlanka 34. Op\u0107eg poreznog zakona. Tom odredbom predvi\u0111eno je da ako neka druga osoba, a ne vlasnik, ima pravo raspolaganja gospodarstvenim dobrom na na\u010din da mo\u017ee vlasnika gospodarstveno isklju\u010diti od utjecaja na to dobro, tada se u poreznom smislu smatra da to gospodarstveno dobro pripada toj drugoj osobi. U konkretnoj situaciji radilo se upravo o takvom slu\u010daju. Posve je razvidno da je predmetni kamion bio predmet leasinga u kriti\u010dno vrijeme (ugovor o operativnom leasingu). Leasing se u pravnoj teoriji upravo ozna\u010dava kao sinonim gospodarskog vlasni\u0161tva, tj. daje pravo korisniku leasinga da koristi predmet leasinga kao gospodarski vlasnik, dok davatelj leasinga ostaje pravni vlasnik. Tu\u017eba nije osnovana. Ocjenjuju\u0107i zakonitost pobijanog rje\u0161enja Sud smatra da istim nije povrije\u0111en zakon tu\u017eitelju na \u0161tetu. Naime tu\u017eeno tijelo je zakonito postupilo kada je odbilo \u017ealbu tu\u017eitelja uz dato obrazlo\u017eenje i kod toga se pozvalo na odredbu \u010dlanka 16. stavka 5. Zakona o posebnom porezu na naftne derivate, gdje je propisano da je porezni obveznik vlasnik vozila. Tu\u017eitelj se u tu\u017ebi poziva na odredbu \u010dlanka 34. Op\u0107eg poreznog zakona, me\u0111utim ovo kao op\u0107enita norma ne mo\u017ee derogirati posebnu normu koja izri\u010dito propisuje da je porezni obveznik vlasnik vozila, a ne daje mogu\u0107nost da je porezni obveznik onaj koji raspola\u017ee tim dobrom. Valjalo je stoga temeljem \u010dlanka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima tu\u017ebu tu\u017eitelja odbiti kao neosnovanu.<\/p>\n","protected":false},"featured_media":0,"template":"","class_list":["post-649","case_law","type-case_law","status-publish","hentry"],"acf":[],"yoast_head":"\n