Pitanje na koje \u0107e se uvijek trebati a\u017eurirati odgovor je ima li razloga, a zatim i na\u010dina da se pobolj\u0161a parni\u010dni sustav. Arbitra\u017eni postupak dio je \u0161ireg parni\u010dnog postupka (sustava), te nadalje i dio pravosudne cjeline. Arbitra\u017eni postupak je najkvalitetniji, najmoderniji mogu\u0107e i najbolji postupak koji pravna znanost mo\u017ee ponuditi dru\u0161tvu za rje\u0161avanje najslo\u017eenijih pravnih odnosa. Pravni odnosi, odnosno pravna pitanja i prijepori, koji nastaju kao posljedica rada pravno vrlo stru\u010dnih subjekata u poslovima visokih vrijednosti i odgovornosti prirodno se mogu smatrati najslo\u017eenijim pravnim odnosima. Upravo to su sporovi visokih vrijednosti koji nastaju me\u0111u gospodarskim subjektima.<\/p>\n
Svi ostali sporovi, svakako zaslu\u017euju primjernu pozornost dru\u0161tva i zakonodavca zbog za\u0161tite ljudskih prava, pravne sigurnosti i ure\u0111enosti dru\u0161tva uop\u0107e. Me\u0111utim, u pravilu svi ostali sporovi nemaju tipi\u010dnu komponentu, slo\u017eenost kao posljedicu vrlo stru\u010dnog pravnog ure\u0111ivanja odnosa prije nastanka spora. U tom smislu, arbitra\u017eni su postupci modernim rje\u010dnikom, visoka tehnologija unutar pravnih postupaka koji imaju za cilj rje\u0161avanje sporova.Mi\u0161ljenja sam da bi bilo razumno slo\u017eiti se da su se arbitra\u017eni postupci afirmirali po kriteriju kvalitete. Prirodno bi bilo da je u po\u010detku njihove primjene bilo potrebe opravdati alternativu tradicionalnom sustavu redovnih sustava.<\/p>\n
Ipak, mo\u017ee se postaviti pitanje jeli time pravosu\u0111e ispunilo sva o\u010dekivanja gospodarskih subjekta. Preciznije, korisno je i stru\u010dno korektno, upitati se postoje li jo\u0161 uvijek neke zajedni\u010dke neostvarene potrebe gospodarstvenika usmjerene prema pravnom sustavu. Gospodarstvo \u0107e vrlo vjerojatno svoju potrebu prema pravosu\u0111u definirati rije\u010dju – efikasnost. Kako je to preop\u0107enit pojam, smatram da bi ga trebalo definirati prema nu\u017enim elementima.<\/p>\n
Efikasnost arbitra\u017enog postupka mo\u017ee se definirati u tri sastavna elementa:<\/p>\n
Prvi element – pravna kvaliteta odluka, moglo bi se zaklju\u010diti, na\u010delno nikad nije bila sporna me\u0111u strankama kao korisnicima arbitra\u017enog rje\u0161avanja sporova. To stoga \u0161to kvaliteta iste ovisi prete\u017eito od kvalitetne primjene materijalnih normi, u \u0161to se a priori ne postavlja sumnja zbog prirode same arbitra\u017ee tj. ugleda arbitara, ciljanog, koncentriranog postupka i dobrovoljnosti stranaka u povjeravanju spora.<\/p>\n
Drugi element – provedivost odluka, tako\u0111er ve\u0107 sam po sebi daje odli\u010dne rezultate. To iz razloga \u0161to i strana koja je izgubila spor o\u010dekivano ima znatno ve\u0107u spremnost bez daljnje ovrhe ispuniti nalog iz odluke, jer je prethodno svojom izri\u010dito iskazanom voljom, bez zakonske prisile sama izabirala ovaj postupak.<\/p>\n","protected":false},"featured_media":0,"template":"","class_list":["post-387","works_articles","type-works_articles","status-publish","hentry"],"acf":[],"yoast_head":"\n