Građevinski sektor, prema prirodi stvari, prvi je osjetio pad ukupnih investicija. Sve što je u drugim sektorima stalo kao razvoj i ulaganje, u građevinskom sektoru se odrazilo kao zastoj redovne djelatnosti. Naravno da se takav zastoj poslova direktno odrazio na ubrzano generiranje nelikvidnosti u građevinskim tvrtkama.
Danas građevinski sektor u pogledu predstečajnih postupaka na Fini drži nezavidan rekord – najveći iznos ukupnih potraživanja po djelatnostima je iz graditeljstva 12,5 milijardi kuna (na dan 18.10.2013., izvor Fina).
Moguće da niti jedan sektor gospodarstva nije do te mjere izložen problemu nelikvidnosti kao što je to građevinski. Poseban problem nelikvidnosti u građevini je i dijelom objektivna složenost obračuna i naplate radova. Sporne stavke u obračunima, zadržavanje iznosa radi garancija i sl. uobičajene su pojave ili čak ugovorni standardi. Nažalost u vrijeme financijske krize postaju izraženi, te prekomjerno ponekad i zlonamjerno korišteni. Trgovina primjerice, nema sporove oko obračuna niti zadržavanje dijela isplate radi garancije. Dovoljan je jedan sporan odnos na projektu, da se isti protegne lančano do posljednjeg kooperanta. Svaki problem u građevini ima zarazni karakter, za razliku od dobiti koja se ne prenosi jednako na sve.
Zajedničke okolnosti svakoj građevinskoj firmi u periodu od 2008. do 2012. godine bile su održavanje gotovo nepromijenjenog opsega svojih rashoda kako bi se ispunili ugovori u tijeku, ali i kako bi se mogla natjecati za smanjeni broj poslova koji su se i nadalje nudili. Niskogradnja je sustavno padala zbog zastoja kapitalnih državnih investicija, a visokogradnja zbog zastoja kreditiranja stanova uzrokovano neizvjesnošću očuvanja radnih odnosa.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, broj odobrenja za građenje izdanih u prvih osam mjeseci ove godine prema istom razdoblju lani smanjen je za 30,3 posto, a što je nastavak trenda još iz 2008. godine.
Država je u tim okolnostima sredinom 2012. posegnula za modelom koji će omogućiti svima statusu nelikvidnosti da „stave na stranu“ ranije obveze. Ne u cijelosti, već do daljnjeg, bez kamata i uz djelomične otpise glavnica. U srpnju 2012. bilo je prvo saborsko čitanje Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (ZFPPN) ili kolokvijalno – predstečajni zakon. Krajem rujna 2012. taj je zakon drugi puta u Saboru čitan, oba puta bez posebne rasprave zastupnika, a između toga bez reakcije stručne javnosti. Izglasan je uz suglasnost čak i oporbe i stupio na snagu u roku 4 dana tj. 1. listopada 2012. godine.