Pitanje odgovornosti članova uprave radi propusta pravodobnog pokretanja stečaja ili pokretanja stečaja uopće, pitanje je koje se prirodno istakne već u početnoj fazi svakog stečaja. Svaki stečaj povezuje zaključak da je rješenje moglo biti bolje da se postupak ranije pokrenuo, odnosno, vjerojatno nije zabilježen stečaj u kojem je zaključeno da je postupak pokrenut prerano ili nepotrebno. Međutim, s druge strane koliko god je to pitanje povezano sa svakim stečajem, vrlo su rijetki slučajevi kad se to pitanje doista i pokuša pravno procesuirati.
Upravo ovakav stvarni status pravnog instituta odgovornosti članova uprave i jest bio motiv za obradu ovog pitanja. Relativno su rijetki pravni instituti koji su nominalno prihvaćeni, tj. egzistentni kao pozitivni propis, te kod kojih postoji čak visok stupanj interesa, ali ipak iznimno rijetko, i to uglavnom neuspješno se primjenjuju. Takvo stanje je stoga svakako poticaj za stručnu analizu i moguću daljnju znanstvenu obradu.
Konkretne društvene okolnosti, globalna gospodarska kriza, naročito potencirana u RH kroz početni porast tržišne ekonomije u nestabilnim uvjetima, istaknuli su stečajno pravo i sva pitanja koja se kroz njega uređuju u prvi plan.
Naslov teme je usmjeren na odgovornost članova uprave, mada je formalno moguća odgovornost i drugih osoba temeljem činjenice propusta pokretanja stečaja. Međutim, kako je već naznačeno, u situaciji gdje se takva odgovornost postavlja gotovo kod svakog stečaja, smatram svrhovitim usmjeriti to pitanje isključivo na trgovačka društva (društva kapitala) i osobe koje u njima takvu odgovornost mogu imati temeljem svojih zakonskih ovlasti.
Termin član uprave sam za ovu svrhu izabrao između više mogućih (odgovorna osoba, direktor ili čak uprava) jer na njega usmjeravaju odgovarajuće odredbe Zakona o trgovačkim društvima, a gdje nije dobro miješati opći termin direktor, sa zakonom određeni sličan termin izvršni direktor, iako primjerice u istoj materiji UNCITRAL koristi termin direktor. Kako je u pitanju odgovornost, to nisam htio na isto primijeniti niti naziv uprava, jer se odgovornost po prirodi stvari odnosi na osobu, pa se time vjerujem bolje izražava to pitanje kroz označavanje odgovornosti člana uprave, nego tijela u društvu.
Osnovna dvojba ovog pitanja će se, kroz različite aspekte, usmjeriti na ravnotežu između nužne slobode gospodarskog poslovanja sa razumnim rizikom, kojeg moraju prihvatiti svi sudionici trgovačkih odnosa s jedne strane i zakonskih dužnosti te nesavjesnog i štetnog gospodarskog poslovanja s druge strane.