Temeljem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3625/05 od 27.03.2007. vjerovnici koji su u roku tri mjeseca nakon održanog prvog ispitnog ročišta prijavili svoje tražbine (ali ne poslije objavljivanja poziva za završno ročište) moraju solidarno u roku 15 dana uplatiti predujam za pokriće troškova posebnog ispitnog ročišta, čiju visinu određuje stečajni sudac. Taj iznos predujma mora u cijelosti biti uplaćen u navedenom zakonskom roku, dakle u roku koji se na prijedlog stečajnog vjerovnika ne može produljiti. Sud će odbaciti sve prijave podnesene nakon održanog prvog ispitnog ročišta ako predujam nije uplaćen ili je samo djelomično uplaćen.
Naime, prema odredbi članka 176. stavak 2. Stečajnog zakona (Nar. nov., br. 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 i 82/06, u nastavku teksta: SZ), tražbine prijavljene nakon isteka roka za prijavljivanje koje nisu ispitane na ispitnom ročištu, te tražbine prijavljene najkasnije u roku od tri mjeseca nakon prvog ispitnog ročišta, ali ne poslije objavljivanja poziva za završno ročište, mogu se ispitati odjednom ili više na posebnih ispitnih ročišta koja će, na prijedlog vjerovnika koji nisu pravodobno prijavili svoje tražbine, odrediti stečajni sudac rješenjem, uz
uvjet da u roku petnaest dana solidarno uplate predujam za pokriće troškova toga ročišta. Ako se predujam ne uplati u roku, posebno ispitno ročište neće se održati, a nepravodobne će prijave biti odbačene.
Pretpostavka za ispitivanje naknadno podnesenih prijava na posebnom ispitnom ročištu je uplata predujma za pokriće troškova tog posebnog ispitnog ročišta u roku petnaest dana, sukladno rješenju stečajnog suca. Navedeni rok od petnaest dana zakonski je rok, i ako vjerovnici koji nisu pravodobno podnijeli prijave tražbine u tom roku ne uplate solidarno predujam određen u rješenju, stečajni je sudac dužan odbaciti nepravodobne prijave sukladno izričitoj odredbi članka 176. stavak 2. SZ-a.
Napominje se da obveza stečajnih vjerovnika na solidarnu uplatu predujma podrazumijeva da je svaki od više stečajnih vjerovnika dužan uplatiti cjelokupni iznos, a u slučaju kad jedan stečajni vjerovnik ispuni sam cjelokupnu obvezu, na njega prelazi pravo zatražiti od ostalih stečajnih vjerovnika naknadu onog dijela izvršene uplate koji se odnosi na svakog od
ostalih stečajnih vjerovnika. Upravo zbog navedenog, žalbeni navod žalitelja, da je uplatio 1/3 zatraženog iznosa predujma za pokriće troškova posebnog ispitnog ročišta, nema utjecaj
na pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske odluke.
Jednako tako, temljem te iste odluke na pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske odluke nema utjecaja ni (možebitna) činjenica da je žalitelj predložio sudu prvog stupnja produljenje roka za uplatu zatraženog predujma. Naime, iz prije navedene odredbe članka 176. stavak 2. SZ-a proizlazi da je rok od petnaest dana, u kojem stečajni vjerovnici moraju solidarno uplatiti predujam za pokriće troškova posebnog ispitnog ročišta, zakonski rok koji se kao takav (za razliku od sudskog roka – čl. 111. st. 2. Zakona o parničnom postupku) ne može na prijedlog stranke produljiti. Prema tome, neovisno o činjenici što dijelu spisa koji je dostavljen ovome sudu nije priložen žaliteljev podnesak od 22. travnja 2005., kojim je on, navodno, predložio sudu produljenje roka za uplatu predujma, te neovisno o tome što sud o tom (možebitnom) prijedlogu žalitelja nije donio odluku, taj možebitni propust prvostupanjskog suda da odluči o tom prijedlogu nije utjecao na pravilnost pobijane odluke o odbačaju naknadnih prijava tražbina stečajnih vjerovnika.