Prema stavu Vrhovnog suda RH u odluci Revr 1277/13 oblik sporazumnog raskida radnog odnosa propisan je čl. 104. ZR prema kojemu sporazum o prestanku ugovora o radu mora biti u pisanom obliku. U ovom slučaju, a suprotno tvrdnji tužitelja, sporazum je sačinjen u pisanom obliku. Naime pojam pisanog oblika pravnog posla ne znači nužno da je pravni posao napisan i potpisan u jednoj ispravi. Dovoljno je da jedna strana uputi drugoj potpisani prijedlog sporazuma u pisanom obliku, a druga strana u pisanom obliku prihvati prijedlog.
Tužitelj je predao upravi tuženika molbu za sporazumni prestanak ugovora o radu koju je osobno potpisao 5. travnja 2005., a tuženik je prihvatio molbu i u pisanom obliku odlučio o prestanku tužiteljevog ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme 1. listopada 1984. Time su radnik i poslodavac kao stranke ugovornog odnosa izrazile suglasnu volju za prestanak radnog odnosa i to baš u obliku propisanom odredbom čl. 104. ZR.
Što se pak tiče navodnih mana volje na strani tužitelja valja poći od toga da ZR ne sadrži odredbe o nevaljanosti pravnih poslova kojima se sklapa ili raskida ugovor o radu, pa se u odnosu na ništavost i pobojnost ovih pravnih poslova primjenjuju odredbe ZOO.