Prema stavu Visokog trgovačkog suda RH, Pž-6457/2010 pravila etike su pravila o poželjnom ponašanju, a moralno ponašanje se procjenjuje kroz ocjenu o poštivanju etičkih pravila.
U konkretnom slučaju tuženik je u vrijeme sklapanja ugovora o osiguranju vodio računa o tužiteljevima interesima na način da je pristao na odredbe iz osnovnog ugovora o osiguranju, koje odgovaraju tužiteljevom interesu. Međutim, odmah nakon sklapanja tog ugovora, pristupio je bez tužiteljevog znanja, dakle protivno tužiteljevom interesu, sklapanju aneksa ugovora s ugovarateljem osiguranja, kojim je izmijenio odredbe osnovnog ugovora isključivo u svoju korist.
Sukladno osiguravateljskoj dobroj poslovnoj praksi, kao što osiguratelj obavještava osiguranika u čiju korist se sklapa ugovor o osiguranju, o sadržaju ugovora o osiguranju, tako ga je dužan obavijestiti unaprijed o svakoj izmjeni odredaba ugovora o osiguranju na temelju koje osiguranikov osigurljiv interes može postati manje zaštićen ili nezaštićen, kako bi on mogao odlučiti se o daljnjim potrebnim koracima u tom trojnom ugovornom odnosu. Tuženik ne samo što to nije učinio, već se o tome doslovce tajno dogovarao s ugovarateljem osiguranja
Svakako je legitiman tuženikov interes štititi svoje interese, ali ne svjesno na nesavjestan, nepošten, neprofesionalan i nemoralan način kako je to on u ovom slučaju činio, i ne na štetu trećega, ovdje tužitelja u svojstvu osiguranika. Na taj način tuženik je postupio suprotno svrsi ugovora o osiguranju, svrsi koje su ugovorne stranke i osiguranik željele postići njegovim sklapanjem i ne samo to, već je ujedno onemogućio njeno ostvarenje