Prema stavu Vrhovnog suda RH u odluci Revt-145/06 u situaciji kad je prvostupanjskom sudu i po službenoj dužnosti (čl. 109. st. 1. ZOO) moralo biti poznato da su određene odredbe ništave, nije bilo pravnog osnova za prihvaćenje tužbenog zahtjeva da su utvrdi da je sporni ugovor raskinut. Pri tome nije pravno odlučno to što je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja Republike Hrvatske ništavost tih odredaba utvrdila nakon raskida ugovora.
Na ništavost pravnih poslova, naime, sud pazi po službenoj dužnosti, nezavisno od nadležnosti tijela upravne vlasti i njihovih akata
Ništavost nastupa po samo zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc). Ništavi ugovori nemaju pravnih učinaka pa ih se ne može ni osnovano raskidati i obvezivati ugovorne strane na postupanje po čl. 132. ZOO koji uređuje učinke raskida. Posljedice ništavih pravnih poslova valja prosuđivati prema čl. 104. ZOO