Prema stavu Vrhovog suda RH br. – Rev 852/07 u rečenoj činjeničnoj i pravnoj situaciji nema mjesta primjeni čl. 126. ZOO-a, jer taj propis uređuje prava i obveze vjerovnika i dužnika kad ispunjenje o roku nije bitan sastojak ugovora. Zato nije osnovan ni taj tuženikov revizijski navod.
Je li riječ o roku koju je bitan sastojak ugovora (čl. 125. ZOO-a) ili nije (čl.126. ZOO-a) prosuđuje se ovisno od svih okolnosti slučaja. To je, dakle, činjenično pitanje. Sudovi nižeg stupnja utvrdili su i ocijenili da je riječ o ugovoru u kojem je rok ispunjenja obveze bitan sastojak tog ugovora. Revizijom nije dopušteno pobijati činjenična utvrđenja sudova nižeg stupnja. U razlozima revizije nisu, pak, navedeni argumenti koji bi upućivali da postoji proturječnost između sadržaja ugovora sklopljenog 4. veljače 2002. između V. d.d. i M. V. i ocjene sudova nižeg stupnja da je rok određen tim ugovorom njegov bitan sastojak. Ni u tom smislu, dakle, ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju se također upućuje revizijskim tvrdnjama.