Prema stavu Vrhovnog suda RH br. Pž-1763/06 tim što tuženikovo jamstvo ima elemente solidarnosti (čl. 1004. st. 4. ZOO-a) on nije postao osobni tužiteljev dužnik. Ova karakteristika jamstva omogućila bi vjerovniku da može zahtijevati ispunjenje obveze bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme (čl. 1004. st. 3. ZOO-a), ali ne bi utjecala na osnovnu odrednicu njihova odnosa. To što je tuženik jamčio kao jamac platac nije promijenilo prirodu njegove obveze, odnosno prirodu tražbine koju je tužitelj imao prema njemu. Obveza jamca-platca ostaje i nadalje akcesorna glavnoj tražbini (cilj jamčeve obveze nije ispunjenje obveze, već njeno osiguranje) – i ostaje obveza namirenja tuđeg duga.
Dakle, tuženik (stečajni dužnik) nije ni u jednom trenutku bio osobni tužiteljev dužnik, pa tužitelj svoju tražbinu ne može ostvarivati u stečajnom postupku.