Prema stavu Vrhovnog suda RH br. Rev-1135/02 člankom . 337. st. 7. ZOV-a uređeno je da vjerovnik koji je neovlašteno ostvario svoje pravo na namirenje izvansudskim putem ili ga je ostvario na način na koji nije bio ovlašten odgovara za štetu koja je bi odatle proizašla.
Tužitelj u tužbi upravo i tvrdi da je tuženik ostvario svoje pravo na namirenje izvansudskim putem na način na koji nije bio ovlašten (suprotno ugovoru prodao dionice iako njihova vrijednost nije pala više od 30%), te stoga traži predaju 877 dionica Z. banke d.d. datih u zalog radi osiguranja tražbine tuženika.
Dakle, s obzirom na citiranu odredbu čl. 377. st. 7. ZOV-a mogao je biti osnovan samo zahtjev za naknadu štete zbog takvog namirenja vjerovnika izvansudskim putem na koje nije bio ovlašten.
Šteta bi pak bila razlika između vrijednosti prodanih dionica i tražbine kojom su te dionice bile osigurane.
Naknada štete ne može biti ni u kojem slučaju u vraćanju svih dionica datih u zalog bez da se vrati dug, odnosno odbije vrijednost duga tražbine tuženika od vrijednosti dionica. Inače vraćanje založene stvari došlo bi u obzir da je prestala osigurana tražbina (čl. 346. ZOV-a).