Prema stavu Vrhovnog suda RH u odluci br. Revt—143/12 ističu se nespornim činjenice da je u prijedlogu za ovrhu ovršenik naznačen IC d.o.o., a u ovršnom zahtjevu (petitu) kao ovršenik je naveden IC d.d., da je rješenje o ovrsi doneseno otiskivanjem štambilja suda, te da nikada nije postojalo trgovačko društvo IC d.d. Drugostupanjski sud je ocjenio neosnovanom tvrdnju da je prvostupanjska presuda donesena u odnosu na pravnu osobu na koju se – ne odnosi tužbeni zahtjev. Pogrešna oznaka tvrtke ovršenika u rješenju o ovrsi IC d.d. umjesto u prijedlogu za ovrhu pravilno naznačene tvrtke IC d.o.o. ne dovodi u pitanje identitet ovršenika, koji je nakon podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi sudjelovao u ovoj parnici kao tuženik. Stoga je neosnovna revizijska tvrdnja da presuda nije mogla biti donesena prema IC d.o.o. (opaska priređivača – iako je u tužbenom zahtjevu označen IC d.d.)