Prema odluci Vrhovnog suda RH br Rev-x-11/10 utvrđuje se kako iz odredbe čl. 67. st. 2. ZOO proizlazi da sve kasnije izmjene i dopune ugovora za čije se sklapanje zahtjeva pisana forma moraju biti učinjene u pisanom obliku no iz čl. 73. ZOO proizlazi da se i ugovor za čije se sklapanje zahtjeva pisana forma smatra pravovaljanim iako nije zaključen u toj formi, ako su ugovorne strane izvršile u cijelosti ili u pretežitom dijelu obveze koje iz njega nastaju.
Utvrđeno je da je tužitelj osim ugovorenih radova izveo i dodatne radove koji nisu obuhvaćeni ugovorom no sa čijim izvođenjem se tužitelj suglasio. Naloživši tuženiku da ovaj iznos isplati tužitelju nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. Iako ne postoji tuženikova pisana suglasnost za izvedene radove on se suglasio sa dodatnim radovima koje je izveo tuženik te su ispunjene pretpostavke o konvalidaciji ugovora kojemu nedostaje pisani oblik propisane odredbom čl. 73. ZOO. Spomenuta odredba se odnosi i na ugovor o građenju pa se neosnovano tuženik odbija isplatiti tužitelju iznos koji iznos predstavlja vrijednost naknadno izvedenih radova.