Visoki trgovački sud RH je u odluci Pž-3593/2023 ukinuo prvostupanjsku odluku gdje je prvostupanjski sud primjenjujući odredbu čl. 15. Zakona o arbitraži (NN 88/01) ocijenio da je nadležan ugovoreni, arbitražni sud neovisno o činjenici što je ugovor u kojem se nalazi arbitražna klauzula, raskinut.
VTS suprotno tumačenju prvostupanjskog suda smatra da su raskidom ugovora u kojem se nalazila arbitražna klauzula, prestale važiti sve odredbe ugovora pa tako i arbitražna klauzula. Stranke nisu ugovorile da se u slučaju raskida ugovora o građenju i dalje primjenjuju pojedine odredbe ugovora, konkretno arbitražna klauzula iz ugovora. Isto tako ni tuženik, koji je raskinuo ugovor nije pridržao pravo na arbitražnu klauzulu, odnosno nije izjavio kako raskida ugovor o građenju osim u dijelu arbitražne klauzule.
OPASKA AUTORA:
Prema čl. 6. Zakona o arbitraži članak u ugovoru koji sadrži arbitražnu klauzulu predstavlja samostalni ugovor koji može biti u drugom ugovoru. Stoga je moguće raskinuti ugovor uz jasnu izjavu da se npr. ne raskida ta klauzula koja se najčešće nalazi u formi jednog članka pri kraju ugovora.
S druge strane, pitanje utvrđenja nadležnosti, tj. je li za sporove koji se pokreću nakon što je ugovor raskinut (a koji sporovi su nastali iz tog raskinutog ugovora) nadležan sud ili arbitraža, nije uređeno niti jednim zakonom. Naime ni Zakon o arbitraži, ni Zakon o parničnom postupku kao procesni zakoni koji propisuju nadležnost ne sadrže odredbe za ovu konkretnu situaciju. Jasno određenje u jednom od gornja dva zakona bi spriječilo različite stavove sudova. Stoga je korisno znati praksu viših sudova po ovom pitanju.