Prema stavu Vrhovnog suda RH br. Revt 105/06 kako je riječ o dopuštenoj ugovornoj kamati, ona teče do dospijeća prema sklopljenim ugovorima (dakle dok tuženik još nije pao u zakašnjenje), a od dospijeća, odnosno zakašnjenja s vraćanjem zajma, a ne tek od podnošenja tužbe kako to pogrešno utvrđuju nižestupanjski sudovi, tužitelj bi do isplate imao pravo na zakonske zatezne kamate prema važećim Uredbama o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 35/05).
Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava revizijski sud je ustanovio da je u nižestupanjskim presudama zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno vezano uz tijek dopuštene ugovorne kamate, a nakon zakašnjenja s vraćanjem zajma na tijek zakonske zatezne kamate sve na iznos glavnice.