Kriptovaluta se obično prikazuje kao digitalna imovina koja se sastoji od digitalnih kovanica (engl. coins) koje, između ostalog, služe za plaćanje usluge provedbe transakcija na blokovnom lancu.
Svaki blokovni lanac ima svoju kriptovalutu kojom se plaća usluga korištenja tog lanca. Tako korisnici decentraliziranih aplikacija koje se pokreću na jednom blokovnom lancu, npr. Et- kereumu, moraju imati kriptovalute tog lanca, i to ether, i njima plaćati naknade za korištenje tog lanca.
U arhitekturi mnogih decentraliziranih aplikacija predviđene su posebne kriptovalute i tokeni svojstveni tim aplikacijama kojima se plaćaju usluge korištenja te aplikacije. Dakle, korisnici takvih aplikacija moraju dobro razumjeti kako kriptovalute funkcioniraju u širem ekosustavu.
U literaturi se kriptovalute uspoređuju s tradicionalnim novcem. Tako se navodi da novac mora ispunjavati tri funkcije: 1. mora služiti kao sredstvo razmjene, odnosno kao sredstvo plaćanja u koji se svi pouzdaju, 2. mora služiti kao sredstvo pohrane vrijednosti i 3. mora sadržavati obračunsku jedinicu koja omogućuje određivanje cijene robe i usluga.
Da bi ispunio te funkcije, novac mora imati ove odlike: 1. nemoguće ga je duplicirati (krivotvoriti) i 2. samo njegovo fizičko držanje pretpostavlja postojanje vlasništva nad njim.
Kad je riječ o tradicionalnom novcu, novčanice i kovanice same su po sebi bezvrijedne. Njegova se vrijednost temelji na tome koliko ga države, odnosno njihove središnje banke podupiru i održavaju stabilnim.
Tradicionalni novac obuhvaća i digitalni ili e-novac. Radi se o novčanoj vrijednosti pohranjenoj na karticama s unaprijed uplaćenim iznosom ili na pametnom telefonu. Svako izravno terećenje, plaćanje na internetu i kartično plaćanje oblici su plaćanja u kojima se ne upotrebljava gotovina.
Kad je riječ o kriptovalutama, mnogi se autori slažu da najveće kriptovalute, kao što je bitcoin, udovoljavaju svim navedenim uvjetima. Budući da blokovni lanac Bitcon omogućuje slanje kriptovalute od jedne osobe drugoj, bitcoin može poslužiti kao sredstvo razmjene, a da pritom potrebno posredovanje treće osobe kao što je banka.