Jedna od najvažnijih značajki arbitražnog postupka, ako ne i najvažnija je efikasnost tog postupka u odnosu na redovan sudski postupak. Efikasnost arbitražnog postupka nadalje možemo definirati kao kvalitetu donesenih odluka, provedivost tih odluka, te ne najmanje važno – brzina donošenja odluka u arbitražnom postupku.
Prvi element – kvaliteta odluka, moglo bi se zaključiti, načelno nikad nije bila sporna među strankama ili bolje rečeno korisnicima arbitraže. To stoga što kvaliteta iste ovisi pretežito od kvalitetne primjene materijalnih normi, u što se a priori ne postavlja sumnja zbog prirode same arbitraže tj. ugleda arbitara i ciljanog, koncentriranog postupka.
Drugi element – provedivost odluka, također već sam po sebi mora davati dobre rezultate. To iz razloga što i strana koja je izgubila spor očekivano ima znatno veću spremnost bez daljnje ovrhe ispuniti nalog iz odluke, jer je prethodno svojom izričito iskazanom voljom, bez zakonske prisile – sama izabirala ovaj postupak.
Ukoliko prihvatimo gornje zaključke kao pravilne i razumne, treći element koji određuje efikasnost postupka, brzina postupka – ipak nije nužno sam sam po sebi garantiran, te smatram potrebnim aktivno tom elementu pristupiti.
Što više, uvjerenja sam da je brzina postupanja područje procesnog prava koje uvijek nudi mogućnost za napredak. Zanimljivo bi bilo primijetiti da stranke bilo sudskog bilo arbitražnog postupka nikada neće prigovoriti da je isti – prebrzo” proveden.
Ukoliko su stranke zadovoljne s odlukom te istu prihvaćaju kao pravilnu, ona nikada ne može biti preuranjena, već može biti jedino zakašnjela. Ukoliko pak, neka stranka nije zadovoljna s odlukom, tome pak nikada neće biti razlog što je ista donesena prebrzo, već razlog može biti drugačije pravno shvaćanje ili povreda nekog prava.
Prema tome, sve što može doprinijeti brzini postupanja uvijek je poželjno. Brzina postupanja, a osobito brzina donošenja odluka te konačnog pravorijeka kao cilj arbitražnog postupka ne može biti samostalan cilj, već taj cilj treba vrlo pažljivo osmisliti u odnosu na dva zahtjeva koji su često puta u suprotnosti sa brzinom postupanja, a to su mogućnost stranaka da u cijelosti koriste svoja prava i cjelovitost utvrđenja činjeničnog stanja.