Usklađenost sudova – Neovisnost odlučivanja pojedinih sudaca ne treba prijeći u nesigurnost cijelog pravnog sustava. Činilo se da je gramatička nepreciznost zakona koji se poziva na praksu ‘drugostupanjskih sudova’ nevažna, no Vrhovni zaključio je više puta da treba zakon tumačiti gramatički, a ne prema svrsi.
Pitanje usklađivanja, odnosno jedinstvenosti sudske prakse, uvijek je i u svakom pravnom sustavu od izuzetne važnosti jer pridonosi pravnoj sigurnosti. Pravna sigurnost pri tumačenju propisa je naročito potrebna u vremenu čestih izmjena propisa. Postoji (ili je postojao) za tumačenje zakona i uskladu prakse vrio rijedak, gotovo egzotičan pravni institut – vjerodostojno tumačenje. Ono daje Sabor kao zakonodavac, a što je upitno prema EU pravu.
Ustavni sud je u više navrata naglasio kako nije nadležan za usklađivanje sudske prakse, te je tako svojom odlukom naglasio”…člankom 118.stavak 1. Ustava propisano je da Vrhovni sud RH, kao najviši sud osigurava jedinstvenu primjenu zakona. Sukladno tome, Ustavni sud nema u nadležnosti usklađivanje sudske prakse…” U istoj odluci sud zaključuje kako zbog neusklađene sudske prakse ne proizlazi osnovanost navoda o povredi ustavnog prava na pravično suđenje. Moguće bi bilo zaključiti da do povrede ustavnog prava dolazi samo ako niži sudovi povrijede usklađenu praksu.
Zakon o parničnom postupku predvidio je reviziju kako bi stranke mogle tražiti od Vrhovnog suda odluku povodom neusklađene prakse sudova. Na prvi pogled primjerno rješenje koje omogućuje svima ostvarenje prava na sudovanje prema usklađenim odlukama. Međutim, zakonodavac je napravio propust kojim je zahvatio cjelokupno trgovačko sudstvo odnosno sve pravne osobe koje se obraćaju sudu radi trgovačkih sporova. Poznato je da postoji samo jedan drugostupanjski sud (Visoki trgovački sud) u odnosu na sve trgovačke sudove u RH i zato u trgovačkim sporovima ne može biti razlike kod „drugostupanjskih sudova“…