Prema stavu Vrhovnog suda u odluci br. Rev-117/2004 na ništavost se može pozivati svaka zainteresirana osoba (čl. 109. ZOO) dakle tražiti da se utvrdi da je neki ugovor ništav. Neosnovano se pak u reviziji i zahtjevu za zaštitu zakonitosti ističe da bi bio ništav ugovor kojim se tuženik pod 2. obvezao od I-tuženika otkupiti paket vlastitih dionica i baš 12.940 dionica za cijenu od 4,242.637 USA dolara. Odredbom čl. 233. ZTD propisano je pod kojim uvjetima društvo može stjecati vlastite dionice, a odredbom čl. 236. ZTD-a propisano je koje su posljedice toga ako društvo protivno odredbama čl. 233. ZTD-a stekne vlastite dionice. Odredbom pak čl. 630. toč. 28. ZTD-a propisana je prekršajna odgovornost za postupanje protivno odredbama čl. 233. ZTDa. Dakle, zabranjeno je stjecanje vlastitih dionica onoj stranci čije su to dionice osim pod uvjetima iz čl. 233. ZTD-a. Kada je pak sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani ugovor ostaje na snazi osim ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zabranu snosit će odgovarajuće posljedice. Prema tome, sve da tuženik pod 2. nije smio sklopiti ugovor o kupnji vlastitih dionica, tj. da je postupio suprotno odredbi čl. 233. ZOO-a ugovor ne bi bio ništav, jer bi u tom slučaju ugovor ostao na snazi budući da zakonom nije nešto drugo predviđeno. Naprotiv ovdje ZTD izričito predviđa koje će biti posljedice sklapanja ugovora suprotno odredbi čl. 233. ZTD-a, a odredbom čl. 630. toč. 28. ZTD-a predviđena je i prekršajna odgovornost, dakle, posljedice postupanja suprotno odredbi čl. 233. ZTD-a nisu ništavost ugovora o kupnji vlastitih dionica.