U prijeporno vrijeme za koje tužiteljica traži isplatu razlike plaće nije bilo kolektivnog ugovora kojim bi se uređivala pitanja iz radnih odnosa, odnosno osnove i mjerila za isplatu plaća radnika tuženika, a koje bi tuženika obvezivali na primjenu. Zato su se ova pitanja regulirala Pravilnikom o radu tuženika koji je u primjeni na konkretni slučaj.
Odredbom čl. 41. tog Pravilnika propisano je da se osnovna plaća zaposlenika za puno radno vrijeme i uobičajeni radni učinak na poslovnima na kojima radnik radi određuje na temelju broja bodova, a u skladu sa sistematizacijom radnih mjesta (st. 1.), a vrijednost boda za svaki mjesec da određuje uprava (st. 2.).
Člankom 5. ugovora o radu sklopljenim među strankama, a kako to proizlazi prema utvrđenjima iz nižestupanjskog postupka, ugovoreno je između stranaka da osnovna plaća tužiteljice s pribrojenim dodacima iznosi 835 bodova mjesečno (st. 1.), a dodaci na plaću, naknade plaće te druga novčana primanja da su određena Pravilnikom o radu (st. 2.). Istim je člankom ugovora u njegovom st. 3. utvrđeno da vrijednost boda za svaki mjesec određuje uprava.
Imajući na umu odredbu čl. 41. Pravilnika o radu koji je primijenjen na konkretni slučaj, te čl. 5. ugovora o radu sklopljenog između stranaka, proizlazi da je predmetni ugovor o radu sukladan s Pravilnikom o radu tuženika te da su stranke ugovora o radu, a to su tužiteljica i tuženik, slobodnom voljom ugovorile da će plaća tužiteljici ovisiti o broju bodova koji su određeni ugovorom, a da vrijednost boda uprava tuženika ima ovlaštenje utvrđivati svakomjesečno.
Prema tome, uprava tuženika imala je ovlaštenje smanjiti vrijednost boda čime je došlo do smanjenja plaće tužiteljice. No takvim postupanjem tuženik nije povrijedio odredbe o plaći tužiteljice iz ugovora o radu, a niti je takvo postupanje odstupalo od regulacije Pravilnika o radu tuženika.
Vrhovni sud RH Broj: Revr 479/07