Prema stavu Visokog trgovačkog suda RH u odluci br. Pž-6906/2007 primjena tzv. Bečke konvencije ima prioritet umjesto prava RH, budući su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o kupoprodaji u kojem je tužitelj kao prodavatelj sa sjedištem u Republici Bosni i Hercegovini, a tuženik u Republici Hrvatskoj, dakle radi se o sporu s međunarodnim elementom. Slijedom navedenog u ovom parničnom postupku primjenjuju se odredbe Konvencije Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe iz 1980. godine koje se primjenjuju u Republici Hrvatskoj na temelju čl. III. Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske i čl. 29. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora, dok se odredbe materijalnog prava Republike Bosne i Hercegovine glede tužbenog zahtjeva i odredbe materijalnog prava Republike Hrvatske glede protutužbenog zahtjeva primjenjuju supsidijarno ako samom Konvencijom pojedino pitanje nije izričito riješeno, a niti se može riješiti na temelju načela na kojima se Konvencija temelji (čl. 7. st. 2. Konvencije). Naime, navedena Konvencija primjenjuje se uvijek kada se radi o međunarodnoj prodaji robe osim u slučaju kad su stranke izričito isključile njenu primjenu odnosno kad su ugovorile primjenu materijalnog prava pojedine države kao isključivo mjerodavno za ugovor.