Ustavni sud RH u svojoj odluci U-III-3215/2007 zauzeo je stav vezano za primjenu članak 29. stavak 1. Ovršnog zakona koji regulira ovrhu temeljem prenesene tražbine.
Prema stajalištu Ustavnog suda u konkretnom slučaju, ovrhovoditeljica, podnositeljica ustavne tužbe, podnijela je prijedlog za ovrhu protiv ovršenika na temelju ugovora o dugoročnom kreditu i osiguranju založnim pravom. Nesporno je da je taj ugovor, kao temeljni pravni posao, na temelju kojeg se provodi ovrha u konkretnom postupku, solemniziran po javnom bilježniku.
Međutim, pogrešno je tumačenje Županijskog suda u Koprivnici da i ugovor o ustupu potraživanja, sklopljen između XY i podnositeljice mora biti solemniziran. Taj ugovor ne predstavlja ovršni javnobilježnički akt, već samo određuje prijenos prava potraživanja na podnositeljicu ustavne tužbe, te je dovoljna ovjera potpisa.