Prema stavu Vrhovnog suda RH u odluci br. Rev-2147/2001 opravdane razloge za sudski raskid ugovora o radu prvostupanjski sud obrazlaže ponašanjem tužiteljice koja je, bez odgovarajuće odluke Upravnog odbora, kao ovlaštena osoba, na štetu tuženog potpisala mjenicu koja je služila kao sredstvo vraćanja kredita u iznosu od 500.000,00 kn koji je odobren poduzeću P. s kojim poduzećem tuženi nije bio u nikakvom poslovnom odnosu. Drugostupanjski je sud, preinačavajući u tom dijelu odluku prvostupanjskog suda odbio navedeni zahtjev smatrajući, u bitnome, da okolnosti na kojima se temeljio izvanredni otkaz ugovora o radu koji je utvrđen nedopuštenim ne mogu biti opravdani razlog za sudski raskid ugovora o radu. Ovaj revizijski sud ne može prihvatiti takvo stajalište drugostupanjskog suda kao pravilnim. Naprotiv, prema stajalištu ovog revizijskog suda okolnost da je izvanredni otkaz ugovora o radu utvrđen nedopuštenim ne mora sama po sebi isključivati mogućnost da određene okolnosti koje su bile osnov za izvanredni otkaz ugovora o radu mogu imati značaj opravdanih razloga za sudski raskid ugovora o radu. Pri tome treba polaziti od toga da se Zakonom o radu propisane pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu (čl. 107. ZR) razlikuju od pretpostavki predviđenih za sudski raskid ugovora o radu u smislu odredaba čl. 116. st. 2. istog Zakona. Stoga, iako nisu bile ispunjene sve kumulativno predviđene pretpostavke za dopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu (npr. otkaz nije dat u zakonom predviđenom roku, a to je slučaj u ovom predmetu, ili se određeno ponašanje ne može kvalificirati kao osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa) to još ne mora isključiti samo po sebi mogućnost ocjene da iz razloga navedenih u odluci o otkazu, postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa nije moguć, a što daje osnov za donošenje odluke o sudskom raskidu ugovora o radu.