Prema stavu Vrhovnog suda RH u odluci br. Rev-955/2009 u predmetnoj reviziji je postavljeno sljedeće pravno pitanje:
- je li valjan ugovor o darovanju koji je sklopljen u pisanom obliku i proveden u zemljišnim knjigama – ali nije izvršena i prava predaja u posjed darovane nekretnine. U odnosu na to pitanje odgovor je negativan, odnosno stajalište nižestupanjskih sudova nije pravilno. Naime, već je u mnogobrojnim odlukama ovoga suda (npr. Rev-542/03 od 15 prosinca 2004., Rev-995/04 od 4. listopada 2005.) donesenim u primjeni pravnog pravila iz paragrafa 943. bivšeg OGZ-a (koji se primjenjivao temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. – „Narodne novine, broj 73/91) zauzeto pravno shvaćanje da ugovor o darovanju treba biti sačinjen u formi sudskog zapisnika odnosno javnobilježničkog akta sukladno odredbi čl. 53. st. 1. toč. 3. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“, broj 78/93), a kad ugovor o darovanju nije sačinjen u propisanoj formi (što je i ovdje slučaj) tada taj nedostatak može nadomjestiti samo prava predaja stvari, a ne i uknjižba u zemljišne knjige. Dakle, činjenica što je predmetni ugovor proveden u zemljišnim knjigama ne može nadomjestiti predaju stvari u neposredan posjed, kako to pogrešno smatraju nižestupanjski sudovi. Stoga je predmetni darovni ugovor protivan zakonu, pa je zaključeni pravni posao ništav osnovom čl. 103. Zakona o obveznim odnosima.