Prema stavu Vrhovnog suda RH broj: Revt 128/08 ugovor što su ga tuženici sklopili 15. veljače 2002. nosi naslov – ugovor o prijenosu poslovnog udjela kao pravo građenja, njime 1. tuženik prenosi na 2. tuženika 1 dijela prava građenja na predmetnim nekretninama, a ne poslovne udjele svojih članova, dakle ne i poslovni udio tužitelja. Prema odredbi čl. 285. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pravo građenja je otuđivo i nasljedno, ako tim zakonom nije što drugo određeno. Isti ugovor nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima, a niti društvenom moralu. Kako ugovor o prijenosu 1 dijela prava građenja na predmetnim nekretninama nije ništav, nije osnovan niti tužbeni zahtjev za brisanje upisa zemljišno – knjižnog stanja nastalog na osnovi ugovora o prijenosu poslovnog udjela kao pravo građenja u korist 2. tuženika i za uspostavu ranijeg zemljišno – knjižnog stanja postojećeg prije toga upisa. Pogrešno revident smatra da je ugovor od 15. veljače 2002. protivan Zakonu o trgovačkim društvima. Naime tim ugovorom prenosi se na 2. tuženika 1 dijela prava građenja 1. tuženika na navedenim nekretninama, a ne i poslovni udjeli članova 1. tuženika.