Prema stavu Viskog trgovačkog suda RH u odluci br. Pž-5339/06 odredbom čl. 421. st. 2. ZTD-a, „član koji istupi iz društva“ …. ima pravo da mu se nadoknadi tržišna vrijednost poslovnog udjela kakva je bila u vrijeme istupanja. Temeljno pravilo koje postoji u svezi s naknadom je pravilo o isplati članu tržišne vrijednosti njegovog poslovnog udjela. To je ona vrijednost koja uključuje stvarnu vrijednost udjela i vrijednost koja proizlazi iz očekivanja budućeg udjela u dobitku društva. Kod toga, pod stvarnom vrijednošću treba razumjeti onu vrijednost koja bi pripala članu društva ako bi društvo bilo likvidirano u trenutku isplate te naknade. Stvarna vrijednost društva je razlika između zbroja aktive i pričuva i obveza društva, a stvarna vrijednost udjela je odgovarajući dio te razlike izračunan prema omjeru temeljnog uloga istupajućeg člana i temeljnog kapitala društva. Prema sudskoj praksi (prema odluci VTSRH poslovni broj Pž-1912/99 od 8. lipnja 1999. godine, odnosno poslovni broj Pž-672/03 od 8. ožujka 2003. godine) – istupajućem članu pripada naknada upravo tržišne vrijednosti njegovog udjela, a nikako knjigovodstvene vrijednosti. Ipak, obrazloženje pobijane presude ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Izostao je zaključak i ocjena provedenih dokaza, a osobito u svezi provedenog vještačenja, sud prvog stupnja nije kritički ocijenio i analizirao nalaz vještaka. Pozivanje suda u obrazloženju presude samo općenito na nalaz i mišljenje vještaka, odnosno na dopunu nalaza vještaka, ne može nadomjestiti razloge o odlučnim činjenicama. Stoga nije moguće ispitati pobijanu presudu.