Prema stajalištu Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-1332/97 pravilno je zaključio prvostupanjski sud da se u konkretnom slučaju radi o bankarskoj garanciji iz članka 1083 Zakona o obveznim odnosima (ZOO). Sporne bankarske garancije izdane su u pisanom obliku i potpisane od ovlaštene osobe banke, direktora poslovnice tuženika. Neosnovani su navodi tužene banke da njihova direktorica nije bila u sporno vrijeme ovlaštena na izdavanje bankarskih garancija.
Ne stoji tvrdnja tuženika da tužitelj korisnik bankarske garancije nije bio u dobroj vjeri prilikom izdavanja spornih garancija, jer tužitelj nje imao razloga posumnjati i provjeravati da li je spomenuta direktorica poslovnice tužene banke postupala u skladu s internim uputama i poslovnom politikom banke. Ukoliko je zastupnik tužene banke i postupao suprotno internim uputama i poslovnoj politici banke, to nema utjecaja na valjanost bankarskih garancija i banka je dužna postupiti po izdanim garancijama.”