Vrhovni sud RH u odluci Revt-234/13 zauzeo je stav da je samim pozivom korisnika bankarske garancije na plaćanje onog što je u garanciji navedeno, bez dostave računa koji se navode u pozivu na naplatu bankarske garancije, jer takav uvjet nije naveden u garanciji, nastupila tuženikova obveza na isplatu korisniku bankarske garancije, bez mogućnosti isticanja prigovora koji bi glavni dužnik mogao staviti.
Sud je zaključio da je odnos između dužnika kao nalogodavca i vjerovnika kao korisnika garancije nebitan za samu bankarsku garanciju, već je bitan odnos između banke i korisnika garancije s obzirom da banka ne ispunjava obvezu dužnika iz osnovnog ugovora te da je za očuvanje prava iz predmetne samostalne garancije bio dovoljan pisani poziv korisnika garancije i njegova izjava da dužnik iz osnovnog pravnog posla (nalogodavac) nije ispunio svoju obvezu.
Tuženik je prigovarao sadržaju tužiteljevih računa tvrdeći da je dužnik iz osnovnog posla u cijelosti podmirio račune koji odgovaraju uvjetima plaćanja garancije, iako predmetna bankarska garancija ne uvjetuje postojanje obveze banke sadržajem računa ili datumom njihovog izdavanja, već uvjetuje plaćanje robe u roku od 60 dana računajući od dana njene isporuke nalogodavcu.
Banka također, može izjaviti prigovor zloupotrebe prava, međutim, da bi se sačuvala funkcija likvidnosti jamstva odnosno garancije na prvi poziv, prigovor zloupotrebe prava treba uvažiti samo ako se oslanja na nesporne činjenice ili ako nedvojbeno proizlazi iz isprave o jamstvu.
OPASKA AUTORA:
Navedena praksa još jednom ukazuje na to koliko je za dužnika bitno sa bankom ugovoriti jasne pravne uvjete u ugovoru o korištenju bankarske garancije između dužnika i banke. Jednako tako, bitno je i u ugovoru kojim se dužnik obvezuje prema vjerovniku kao korisniku garancije jasno i nedvojbeno definirati uvjete koji se moraju ispuniti, a da bi korisnik garancije mogao tražiti naplatu bankarske garancije, a što bi trebalo biti u skladu sa prethodnim ugovorom između dužnika i banke čak i kod garancije na prvi poziv. Ovom presudom sud ne ulazi u pravo dužnika prema korisniku garancije za eventualnu tužbu radi povrata naplaćenog ako je korisnik naplatu garancije tražio bez osnove.