Kolega odvjetnik Mićo Ljubenko je u članku “Kako tvrtke preko Revoluta mogu izbjeći blokade, ovrhe i stečaj u Hrvatskoj” koji je objavljen na web stranicama časopisa Lider obrado aktualnu sitauciju gdje zakonski nije regulirano da pravna osoba mora imati aktivan račun u RH, pa se postavlja pitanje kako prisilno naplatiti od nje potraživanje.
Niže je tekst članka.
Za osnivanje trgovačkog društva potreban je temeljni kapital koji se u pravilu uplaćuje u novcu. Uplatu temeljnog kapitala potrebno je izvršiti na račun društva. Jasno je da temeljni kapital ne predstavlja nikakvu posebnu informaciju o vrijednosti društva, već je to informacija koliko je kapitala imalo društvo samo u tom prvom trenutku osnivanja, a kako je to jasno nekad pojašnjavao poznati profesor trgovačkog prava Jakša Barbić.
Međutim, iako svako trgovačko društvo mora imati nekakav temeljni kapital, manje je jasno mora li trgovačko društvo dalje tijekom poslovanja uopće imati bilo kakav račun na banci, te ako da, gdje i kakav. Može li npr. poduzetnik nakon osnivanja trgovačkog društva zakonito zatvoriti račun u banci i dalje imati registrirano društvo?
Teoretski može i to bi se odnosilo na tzv. neaktivna društva koja nemaju niti zaposlenih, niti promet tijekom poslovne godine. Ranije su do 2017. godine trgovačka društva trebala plaćati porez na tvrtku te je tada taj porez trebalo plaćati bez obzira je li ili nije to društvo poslovalo, tj. je li ostvarivalo ikakav promet. Taj porez je naravno trebalo platiti putem računa, a ne gotovinom ‘na ruke’.
Danas bi takva društva trebala samo podnijeti godišnje financijsko izvješće iz kojih se vidi da nema aktivnosti, a kako bi se izbjeglo kasnije brisanje društva zbog nepodnošenja tog izvješća, prema Zakonu o sudskom registru. Ipak, i za podnošenje GFI na Finu potrebno je uplatiti manju naknadu Fini, a za koju uplatu teoretski nije potrebno imati račun na banci, ako bi se ona izvršila gotovinski u ime društva u samoj Fini.
Što će uopće biti u pravnom i financijskom prometu sa trgovačkim društvima koja nemaju promet i zaposlene, realno nije važno jer takva društva ne mogu nikome napraviti nikakvu štetu. Smisao zakona je da oni mogu postojati ‘na papiru’.
Što s onima koji imaju prometa i zaposlene u RH, ali nemaju račun u RH?
Puno zanimljivija tema je mogu li postojati kod nas trgovačka društva koja imaju promet, (možda i veliki), koja imaju zaposlene (možda i veći broj zaposlenih), koja zbog toga imaju veće porezne obveze i obveze plaćanja doprinosa na plaće, ali koja društva uopće nemaju račun u banci u RH? Uz ovo, mogu li takva trgovačka društva biti isključivo u domaćem vlasništvu sa domaćom upravom bez nekog vremenskog ograničenja?
Odgovor na oba gornja pitanja je – mogu. Ne postoji zakon koji regulira da pravna osoba u RH mora uopće imati aktivan račun u RH, a ne treba imati zbog gore navedenog čak niti aktivan račun u banci uopće.
Sve gore navedeno ne bi bilo važno niti s pravnog niti s financijskog ili poreznog aspekta, kad svi drugi propisi ne bi bili usmjereni upravo na provedbu naplate obveza prije svega preko računa u banci. Ovo osobito može doći do izražaja kod onih trgovačkih društava koja nemaju drugu imovinu (npr. nekretnine, pokretnine i sl.) osim novčane imovine na svom računu u banci.
Pojava Revolut računa kao jedinog računa društava u RH
U tom smislu zakonito je imati npr. račun samo u Revolut banci u Litvi iako je riječ o pravnoj, ne fizičkoj osobi koja posluje u RH. Na tom jedinom računu nije moguće provoditi ovrhu niti za poreze, niti za druge obveze prema našem Ovršnom zakonu i Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, jer se ovrha provodi putem Fine koja nije nadležna provoditi ovrhu u Litvi preko npr. Revolut banke.
Račun u Revolut banci nije moguće upisati u JRR (Jedinstveni registar računa), jer se tamo vode računi samo od banaka koje imaju sjedište ili podružnicu u RH. Zašto ne bi ubuduće izmijenili pravila u vezi JRR-a na način da svaki poduzetnik koji posluje u RH mora sam prijaviti u JRR račune banaka izvan RH, ako nemaju niti jedan račun prijavljen u JRR? To ne bi bio presudan korak, ali bi otvorilo daljnje mogućnosti i transparentnost tko i zašto ima razloga poslovati u RH i nemati račun u njoj.
Fina, Ovršni zakon, Stečajni zakon vs Revolut
Kad nije moguće provesti ovrhu na računima pravne osobe, tada nije moguće niti blokirati račune te pravne osobe. To znači da ne postoji mogućnost takvu pravnu osobu dovesti u najčešći stečajni razlog, a to je nesposobnost za plaćanje tj. blokada svih računa u trajanju od 60 dana. Osm nesposobnosti za plaćanje koja je u pravilu u praksi razlog za otvaranje stečaja, postoji još i drugi stečajni razlog u zakonu – i to ‘prezaduženost’, ali se temeljem njega u praksi ne otvaraju stečajni postupci.
Sada imamo situaciju gdje je moguće zakonito poslovati na način da nitko, pa ni Porezna uprava, ne može ovršiti putem Fine novčana sredstva, niti zbog toga možete imati blokadu računa, niti završiti u stečaju.
Ako neko trgovačko društvo ima novac samo na Revolut banci u Litvi, tada može uredno izdavati račune i primati uplate na taj račun i to putem e-računa u RH. S druge strane, nema nikakav rizik da će itko od dobavljača, vjerovnika, radnika, pa čak i Porezne uprave moći ovršiti taj račun. Ako je to trgovačko društvo slučajno ili ne slučajno, odlučilo paziti da nema drugu imovinu u RH (npr. nekretnine), situacija postaje legalno apsurdna.
Je li gore navedeno teorija ili početak prakse, lako je provjerljivo. Što se teorije tiče, 2021. godine je Porezna uprava izdala mišljenje temeljem očitovanja HNB-a da se na Revolut račun može primati samo depozite, ali ne i voditi platni promet. Odmah nakon toga, 2022. godine, je PU izdala novo mišljenje temeljem novog očitovanja HNB da se ipak može voditi platni promet i to za pravne osobe, pri čemu to nije uvjetovano sa obvezom dodatnog računa u RH. Jasno je da takva mišljenja nisu izdana zato što je to bilo pitanje iz teorije, već su izdana zato što se pojavila praktična potreba za plaćanjem isključivo na Revolut banku.
Zakon o platnom prometu u čl. 74. u tom smislu možda nedostatno uređuje tko ima pravo voditi transakcijski račun, jer prema tom članku proizlazi da Revolut banka nema to pravo, jer u RH nema registriranu niti podružnicu.
S druge strane, mediji su objavili da je Revolut banka objavila oglas u ožujku ove godine za „voditelja podružnice u Hrvatskoj“, što upućuje da bi se takva podružnica možda tek trebala osnovati.
Ovdje bi bilo moguće primijetiti da se sve isto može raditi sa bilo kojom bankom u EU i nije nužno zbog toga odabrati baš Revolut banku u Litvi. Ipak, kako za obične građane, tako i za poduzetnike, Revolut banka očito ima određene prednosti radi čega se baš ta banka odabire izvan RH.
Što kad plaćanje preko Revoluta uđe u javnu nabavu
Postavlja se i dodatno pitanje uz gornji legalni apsurd, je li dodatno npr. zakonito da se u javnoj nabavi plaćanje provodi odabranom ponuditelju iz RH, na račun u Revolut banci u Litvi? U nedavnim izmjenama Zakona o javnoj nabavi nije bilo riječi o tom pitanju, jer se moguće pretpostavlja da su to riješili drugi zakoni i da će javni naručitelji iz javnih sredstava plaćati uvijek u RH, osobito ako račune izdaju domaće pravne osobe.
Tumačenjem i Zakona o javnoj nabavi i drugih zakona, ipak je moguće ‘prisiliti’ javnog naručitelja da plaćanje provodi na račun npr. navedene banke u Litvi. Ovdje se ne radi ni o kakvoj sili, nego činjenici da je moguće imati samo taj račun, izdati e-račun naručitelju sa oznakom plaćanja na taj račun, nakon čega javni naručitelj nema pravo zbog toga odbiti plaćanje.
Je li i ova pojava samo teoretska ili postoji i praksa o tome, moguće je utvrditi pogotovo danas u vrijeme e-računa i potpune umreženosti. Dok se eventualno u pravilnicima ili zakonima koji reguliraju platni promet i javnu nabavu ne propiše drugačije, moguće je razmotriti što bi bilo kad bi javni naručitelj u natječaju sam propisao da će on plaćanje provoditi isključivo na račun u RH? Pitanje je bi li takav ugovorni uvjet bio zbog nečeg u suprotnosti sa našim zakonima.
Za sada imamo nelogičnu zakonsku situaciju gdje je moguće novac na računu zaštititi od ovrhe putem Fine, čak i od Porezne uprave, pa i daljnjeg pokretanja stečaja. Za koga je ovo ipak logično – za sve one koji bi ostali dužni, a imaju samo račun u Revolut banci i nisu spremni platiti dug.