Visoki trgovački sud RH je u odluci Pž-8376/2011 zauzeo stav da žaliteljeve tvrdnje da je zakupninu u određenom trenutku platio avansom, te da je bilo određenih prijeboja, nisu predmet ovog postupka, te su stoga bez utjecaja na pravilnost i zakonitost ovdje pobijane kondemnatorne presude kojom se tuženiku nalaže iseljenje i predaja u posjed predmetnih nekretnina iz razloga što više nema pravnu osnovu za taj posjed.
Tuženik je pasivno legitimiran jer drži stvar bez valjane pravne osnove, konkretno, Ugovor o zakupu predmetne nekretnine prestao je, ali ne raskidom (kako tvrdi tuženik), nego otkazom od strane tužitelja, i to po čl. 26. st. 1. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog, a ne po čl. 27. istog Zakona. Činjenicu da je između stranaka kasnije (kako je vidljivo iz prepiske) došlo do sporazumnog produžavanja roka za primopredaju u posjed (a time i trajanja otkaznog roka) sud ne smatra odlučnom za valjanost samog otkaza ugovora, jer su time stranke samo dogovorile drugačije trajanje otkaznog roka, što im nije zabranjeno.
Tuženik, dakle, drži predmetnu stvar bez valjane pravne osnove. Tuženikova ulaganja u predmetne nekretnine nisu od značenja, jer to ne zaustavlja tužbeni zahtjev za predaju stvari u posjed, čak i kad bi u postupku bio istaknut protutužbeni zahtjev za naknadu takvih ulaganja (što ovdje nije učinjeno).
OPASKA PRIREĐIVAČA:
U ovoj konkretnoj praksi sud je zauzeo stav da zakupnik nema pravo zadržavati posjed uz opravdanje da je izvršio ulaganja u taj prostor, a koja ulaganja imaju svoju financijsku vrijednost. Dakle, ne može zakupnik zadržavati posjed nakon prestanka ugovora o zakupu, a uz opravdanje da mu zakupodavac nije platio tj. priznao ulaganja u prostor. Sud je zauzeo jasan stav da pitanje posjeda i predaje posjeda nakon prestanka ugovora o zakupu nema nikakve veze sa pitanjem međusobnih financijskih potraživanja ugovornih strana.