Prekretnica za poduzetnike: Pobjeda suštine nad krutim obrascima
U labirintu hrvatske javne nabave, gdje se strateški projekti i višemilijunski ugovori često lome na gramatičkim nijansama, zarezima ili boji registratora, nedavna presuda Visokog upravnog suda (VUS) Us II-300/2025 unijela je tračak nade za poduzetnike koji su godinama bili žrtve krutog birokratskog formalizma. Ovaj slučaj, koji je do temelja potresao dosadašnju praksu stroge „terminološke čistoće“, postavlja suštinsko pitanje za hrvatsko gospodarstvo: je li u poslu važnije što netko zna raditi ili isključivo ono što mu piše u svjedodžbi od prije dvadeset godina?
Zamka u zagradi: Kad vrhunska stručnost postane „pogreška“
Sve je počelo tipičnim birokratskim zapletom u jednom kompleksnom tehničkom projektu modernizacije infrastrukture. Naručitelj je u dokumentaciji tražio određeni profil stručnjaka, a kako bi „pojasnio“ što traži, u zagradi je naveo tri uobičajena naziva zanimanja. I tu nastaje apsurd. Jedan od ponuditelja, tvrtka s dugogodišnjim iskustvom, ponudila je tim vrhunskih stručnjaka čije kvalifikacije ne samo da odgovaraju traženom poslu, već ga u tehnološkom smislu i nadilaze. Međutim, njihovi službeni nazivi zanimanja – stečeni kroz naprednije programe obrazovanja – nisu se doslovno podudarali s one tri riječi navedene u zagradi.
Slijepa ulica administracije
Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) prvotno je zauzela beskompromisan stav: ako u zagradi ne piše točno to zanimanje, stručnjak ne postoji, a ponuda se odbija. Takav formalizam stvorio je paradoks u kojem visokoobrazovani tehničari bivaju proglašeni nekompetentnima za spajanje sustava samo zato što ih sustav ne prepoznaje kao „obične“ električare.
Kvaliteta ispred semantike
Ipak, VUS u svojoj je presudi odlučio stati na kraj ovoj praksi, presudivši u korist sadržaja nad formom. Primjenom načela razmjernosti i logike struke, VUS je poslao snažnu poruku: javna nabava ne smije biti poligon za eliminaciju najkvalitetnijih ponuditelja zbog semantičkih nijansi, već alat za dobivanje najbolje vrijednosti za javni novac. Ova odluka nije samo pobjeda jedne tvrtke; ona je štit za sve poduzetnike koji su se barem jednom našli „izgubljeni u prijevodu“ između svojih stvarnih kompetencija i krutih birokratskih definicija koje kaskaju za potrebama modernog tržišta.
Sadržaj ispred forme i pobjeda načela razmjernosti
Suština spora koji je doveo do ove značajne presude leži u vječnom sukobu dva pristupa: prekomjernog formalizma i materijalne istine.
Državna komisija se u ovom slučaju vodila doktrinom stroge vezanosti uz tekst dokumentacije o nabavi, što je u osnovi usmjereno na zaštitu transparentnosti i jednakog tretmana. Iz njihove perspektive, odstupanje od doslovnog teksta (onoga što piše u zagradi) može otvoriti prostor za arbitrarnost naručitelja u nekim budućim slučajevima. Dakle, njihov je fokus bio na očuvanju predvidljivosti postupka kroz doslovno čitanje natječajnih uvjeta.
S druge strane, Visoki upravni sud je vratio fokus na samu bit i svrhu javne nabave – dobivanje najkvalitetnije usluge za javni novac, uz poštivanje zakonskih prava ponuditelja. Sud nije negirao važnost pravila, već je naglasio da se ta pravila moraju tumačiti kroz prizmu načela razmjernosti.
Presuda sugerira da bi inzistiranje na terminološkoj čistoći, u situaciji kada je stručnost kandidata neupitna i čak viša od tražene, predstavljalo neopravdanu prepreku tržišnom natjecanju. Time je VUS poslao poruku da formalna pravila ne smiju postati sama sebi svrhom, pogotovo kada njihova kruta primjena dovodi do apsurdnih rezultata koji štete javnom interesu.
Tko može više, može i manje
Sud je ocijenio kako je potpuno neodrživo tvrditi da stručnjak koji posjeduje šira znanja i viši stupanj stručne spreme nije kompetentan za obavljanje bazičnih poslova koji se uobičajeno pripisuju nižem ili usko srodnom zanimanju.
Presudom je utvrđeno da se osporavanim zanimanjima stječu kompetencije koje apsorbiraju znanja potrebna za izvršenje predmetnog ugovora. Eliminacija stručnjaka samo zato što njegov službeni naziv nije identičan onome u zagradi, predstavljao bi apsurd u kojem sustav kažnjava ponuditelja jer nudi – boljeg i stručnijeg čovjeka.
Interpretacija natječajne dokumentacije:
Što nije zabranjeno, dopušteno je
VUS je u svom obrazloženju naglasio važnost preciznosti u sastavljanju natječajne dokumentacije. Ako naručitelj u uvjetima tehničke sposobnosti navede određena zanimanja kao primjer (često u zagradama), a pritom izričito ne navede riječi poput „isključivo“ ili „samo“, on ne smije naknadno sužavati krug prihvatljivih kandidata.
Sud je jasno istaknuo standard „transparentno obaviještenog i savjesnog ponuditelja“. Takav ponuditelj s pravom očekuje da će njegovi stručnjaci biti prihvaćeni ako po zakonu smiju obavljati traženi posao. VUS se ovdje zapravo naslanja na obvezu naručitelja iz članka 313. ZJN-a, prema kojem dokumentacija o nabavi mora biti jasna, precizna i nedvosmislena kako bi omogućila podnošenje usporedivih ponuda, a ne služila kao poligon za naknadne restriktivne interpretacije. Bilo kakvo dvosmisleno tumačenje dokumentacije, prema sudskoj praksi, mora ići u korist ponuditelja, a ne na njegovu štetu.
Ovakav stav suda rezonira s općim pravnim načelom iz članka 320. ZOO, koji propisuje da se u slučaju nejasnih odredbi u ugovoru (ili u ovom slučaju dokumentaciji koju je pripremila jedna strana), te odredbe trebaju tumačiti u korist druge strane. U javnoj nabavi to znači: ako naručitelj nije bio precizan, ceh ne smije platiti ponuditelj.
Načelo razmjernosti kao brana protiv samovolje
Presuda snažno apostrofira načelo razmjernosti, jedno od temeljnih načela prava Europske unije i Zakona o javnoj nabavi. Sud smatra da je mjera isključenja ponuditelja zbog terminološke razlike u nazivu zanimanja – u situaciji kada je stručnost neupitna – duboko nerazmjerna cilju koji se želi postići.
Cilj provjere tehničke sposobnosti je osigurati da će ugovor izvršiti netko tko to zna raditi, a ne netko tko ima točno određeni pečat na svjedodžbi. Inzistiranje na doslovnom nazivu, u trenutku kada realnost tržišta rada i obrazovni sustav nude širi spektar srodnih zanimanja, predstavlja neopravdanu prepreku tržišnom natjecanju.
Sud je ovime potvrdio da bi svako drugačije postupanje značilo pretvaranje javne nabave u eliminacijsku lutriju, umjesto u alat za odabir najkvalitetnijeg partnera.
Pravna sigurnost i kraj robovanja formi
Konačno, VUS je ovom presudom poslao poruku o nužnosti pravne sigurnosti. Ako bi se prihvatila drugačija praksa, svaki bi natječaj postao lutrija u kojoj bi o sudbini investicija odlučivao lingvist, a ne inženjer ili pravnik. Sud je potvrdio kako nije moguće uvoditi dodatne kriterije i restrikcije kojih u samom natječaju nije bilo, čime se štiti integritet postupka i sprječava arbitrarno odlučivanje.
Ova presuda suda nije samo izolirani pravni uspjeh jedne tvrtke; ona je vjetar u leđa svim gospodarstvenicima. Godinama su hrvatski gospodarstvenici u sustav javne nabave ulazili s dozom straha, ne zbog kvalitete svojih rješenja ili stručnosti svojih timova, već zbog opasnosti da će ih neka „birokratska mina“ – poput naziva zanimanja u zagradi – izbaciti iz igre prije nego što utakmica uopće počne.
Sud je poslao poruku koja je u poslovnom svijetu samorazumljiva, ali je u hodnicima administracije predugo bila zanemarivana: Sadržaj i kompetencija moraju imati primat nad formom i pečatom.
Poruka za poduzetnike
Za sve koji se svakodnevno bore na tržištu i sudjeluju u javnim nadmetanjima, iz ovog pravnog trilera proizlaze ključne poruke. Ako je njihova ponuda tehnički i stručno superiorna, ne smiju dopustiti da ih kruto i nelogično tumačenje dokumentacije obeshrabri. Pravni sustav u konačnici prepoznaje načelo razmjernosti i tržišnu logiku.
Ulaganje u napredne profile stručnjaka ne smije biti teret, već prednost. Ova presuda potvrđuje da se viša razina znanja ne može kažnjavati samo zato što se ne uklapa u uske, zastarjele definicije.
Ako naručitelj nije izričito postavio restriktivne uvjete (poput riječi „isključivo“), ponuditelji imaju puno pravo na šire tumačenje koje odgovara realnosti struke. Načelo transparentnosti štiti gospodarstvenike od naknadnih „kreativnih“ interpretacija.
Ova presuda je i apel naručiteljima. Javna nabava mora prestati biti vježba iz administracije i postati ono što joj je svrha – mehanizam za dobivanje najmodernijih i najefikasnijih rješenja za javni novac.
Vrijeme je za modernizaciju pogleda na rad
U eri digitalne transformacije i kroničnog nedostatka radne snage, inzistiranje na arhaičnim nazivima zanimanja koji kaskaju za modernim obrazovnim programima nije samo pravni propust – to je ekonomski kontraproduktivno. Hrvatski gospodarstvenici ne mogu si priuštiti luksuz da budu sputani birokracijom 20. stoljeća dok se natječu na tržištu 21. stoljeća.
Visoki upravni sud je povukao granicu. Sada je red na naručiteljima i kontrolnim tijelima da tu granicu poštuju i osiguraju pravnu sigurnost koja je preduvjet svakog zdravog investicijskog ciklusa. Pobjeda „zdravog razuma“ nad „terorom zagrada“ jasno pokazuje: u modernom biznisu, znanje se ne smije i ne može strpati u uske birokratske okvire.
Jer na kraju dana, posao ne odrađuje naziv u zagradi, već stručnjak koji posjeduje znanje i vještinu da viziju s papira pretvori u opipljiv rezultat – bilo da je riječ o spajanju kompleksnih sustava, projektiranju ili gradnji čvrstih temelja. U 21. stoljeću, vrijednost se mjeri isporukom i kvalitetom, a ne isključivo pečatom na svjedodžbi od prije dvadeset godina.
Ines Brozović, odvjetnica