DKOM je u odluci klasa: UP/II-034-02/17-01/774 zauzeo stav da sukladno čl.215.st.3. Zakona o javnoj nabavi naručitelj ne smije zahtijevati jamstvo za uredno ispunjenje ugovora/okvirnog sporazuma u iznosu višem od 10% od vrijednosti ugovora bez poreza na dodanu vrijednost.
Naručitelj je u čl. 13.st.1. propisao da će izvođač radova, prilikom sklapanja sporazuma, a najkasnije u roku od 5 (pet) radnih dana od dana stupanja sporazuma na snagu, dostaviti jamstvo za uredno ispunjenje sporazuma na iznos od 10% (deset posto) vrijednosti sporazuma bez PDV-a. U čl. 13.st.7. naručitelj je propisao: „Ako Naručitelj naplati dio ili puni iznos jamstva, izvođač radova će najkasnije u roku od 5 (pet) radnih dana Naručitelju dostaviti novo jamstvo kojim će nadopuniti prvotno jamstvo do punog iznosa ili će dostaviti novo jamstvo u punom iznosu (ukoliko je prvotno jamstvo iskorišteno u potpunosti).“
Ocjena DKOM-a je da je naručitelj osporavani dio prijedloga okvirnog sporazuma propisao suprotno citiranoj zakonskoj odredbi s obzirom da u situaciji ako naplati dio ili puni iznos jamstva nameće obvezu odabranom ponuditelju/izvođaču da dostavi novo jamstvo za uredno izvršenje okvirnog sporazuma, što može u konačnici rezultirati jamstvom koje prelazi 10% vrijednosti okvirnog sporazuma.
OPASKA PRIREĐIVAČA:
Tumačenje DKOM zbog čl. 215. ZJN je smatramo formalno ispravno. S druge strane, kad su u pitanju jamstva u javnoj nabavi ostaje potpuno nejasno i neregulirano koje vrste jamstva su pravno ispravne. Uobičajeno je da se traži ili bankarska garancija ili zadužnica ili polog. Aktualna praksa javne nabave pokazuje sve veći broj ponuditelja iz Kine, Turske ili Indije. Naši javni natječaji ne prepoznaju pravni rizik ako se predaje bankarska garancija neke od banaka iz tih zemalja. Konkretno, pri naplati bankarske garancije provodi se postupak po pravilima zemlje iz koje je banka. Moguće rješenje ovog pitanja je u natječaju uvijek propisati da su valjane bankarske garancije isključivo iz zemalja članica EU, što još uvijek nije praksa u našoj javnoj nabavi. Ostaje pitanje je li takvo rješenje prema stavu npr. DKOM diskriminatorno.