Prema stavu Vrhovnog suda RH br. Rev 1222/08 nižestupanjski sudovi smatraju da je pravni prednik označenih tužitelja trebao pružiti dokaze iz kojih bi sud utvrdio da li je njemu doista nastala šteta u vidu izgubljene zarade zbog nekorištenja lokomotive odnosno, je li predmetna šteta uopće nastala.
Sudovi su ocijenili da je Pravilnik interni akt glede izračuna visine štete zbog nekorištenja lokomotive i zbog zastoja u prometu time ukoliko tuženik u postupku ospori takav izračuna visine štete su tužitelji dužni dokazati je li šteta stvarno nastala, u čemu se sastoji kao i visinu iste, dakle, tužitelji ne mogu obračunati štetu samo prema kriterijima propisanim Pravilnikom.
Pravilno su sudovi ocijenili da je pravni prednik označenih tužitelja, u ovom postupku trebao pružiti dokaze u čemu se sastoji šteta zbog zastoja u prometu odnosno – izmakla dobit, zbog nemogućnosti korištenja lokomotive, a nakon toga vještačenjem utvrditi visinu te štete.