Prema stavu Visokog trgovačkog suda br. Pž-1037/93 tražiti da se ugovor poništi može samo ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena pa, slijedom toga, nije aktivno legitimirana treća osoba, koja uopće nije stranka iz ugovora. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava koje se tiču poništaja ugovora. Prema odredbi čl. 111. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91) ugovor je pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana u pogledu volje strana te kad je to Zakonom ili posebnim propisom određeno. Prema čl. 112. st. 1. istog zakona ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može tražiti da se ugovor poništi. U konkretnom slučaju tužitelj traži poništaj ugovora o poslovnoj suradnji koji je sklopljen između “B.” iz Zadra i “T.” iz Rijeke, a u kojem tužitelj nije ugovorna strana. Kako je ugovor, čiji se poništaj traži, izmedu trećih pravnih osoba, to nije tužitelj aktivno legitimiran da traži poništaj takvog ugovora.