Prema stavu Visokog trgovačkog suda RH u odluci br: Pž-6757/08 tužitelj u tužbi navodi kako je cesijama platio tuženiku njegovo potraživanje, na koji način je tužitelj namirio vjerovnika sukladno sadržaju njegova prava unutar roka od tri mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečaja te kako je tužitelj u to vrijeme bio nesposoban za pladanje, a vjerovnik – tuženik je znao za tu okolnost. U postupku je utvrđeno da je u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora o cesiji, a koji su sklopljeni u razdoblju od tri mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečaja nad tužiteljem (dužnikom), tužitelj bio nesposoban za pladanje i da je tuženik (vjerovnik) u to vrijeme znao za tu nesposobnost. Slijedom obrazloženog, obzirom utvrđeno je da su ispunjene pretpostavke u smislu odredbe čl. 128. Stečajnog zakona, te je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, prihvativši zahtjev za pobijanje pravne radnje, te je utvrđeno da su pobijane pravne radnje (Ugovori o cesiji) bez pravnog učinka prema stečajnoj masi, a protivna strana dužna je u stečajnu masu vratiti sve imovinske koristi stečene na osnovi pobijene pravne radnje.