Prema stavu Vrhovnog suda RH Rev-1448/91 kada je tuženik protivno zakonom predviđenog načina prestanka ugovora o zakupu poslovnih prostorija (čl. 17. Zakona o obveznim odnosima) jednostrano doveo do faktičnog pretanka ugovora, čime je ujedno povrijedio ugovor, odgovoran je tužitelju za štetu koju zbog toga trpi (čl. 262. ZOO), a ta se šteta u konkretnom slučaju sastoji od izmakle koristi (čl. 266. ZOO).
Visina štete, a riječ je o materijalnoj šteti utvrđena je na temelju raspravljenih rezultata – ocjeni iskaza preslušanih svjedoka.
Prigovor ocjeni izvedenih dokaza prigovor je pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja koji se prigovor u ovoj fazi postupka ne može s uspjehom isticati (čl. 385. st. 3. ZPP). Pritom valja reći da sud nije vezan kao jedino mjerodavnim za utvrđivanje visine štete podatkom o prijavljenom prihodu radi razreza poreza.