Prema stavu Vrhovnog suda RH u odluci br. Rev-977/2010 utvrđeno je da predmet spora zahtjev tužitelja upravljen prema tuženicima – mjeničnim jamcima za isplatu dospjelog novčanog potraživanja s osnova ugovora o kreditu. U ovom revizijskom stadiju postupka i dalje je sporno jesu li tuženice u obvezi isplatiti tužitelju utuženi iznos s osnova mjeničnog jamstva. Pravilno su nižestupanjski sudovi polazedi od odredbe čl. 42. st. 1. u svezi s odredbom čl. 31. st. 1. Zakona o mjenici obvezali tuženice na isplatu utuženog iznosa, pošto one kao avalisti odgovaraju za obveze korisnika kredita čiji su jamci, a tužitelj kao imatelj mjenice je ovlašten od njih potraživati isplatu dospjelih obroka iz kredita. Kod nesporne činjenice da ugovorom o kreditu nije određen redoslijed u primjeni ugovorenih sredstava osiguranja naplate kredita, pravo je tužitelja odabrati ono sredstvo osiguranja koje je za njega najprimjenjivije. Zato neosnovano tuženice ustraju u prigovoru da je tužitelj trebao prethodno iskoristiti garanciju HGA izdanu kao sredstvo osiguranja naplate odobrenog kredita, a tek potom koristiti bianco mjenicu.