Prema stavu Vrhovnog suda RH Rev-73/2009 prvostupanjski sud nalazi prigovor zastare neosnovan, uz obrazloženje da je o zastari naprijed navedenih tražbina pravomoćno odlučeno u upravnom postupku, na temelju odredbe čl. 82. st. 7. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja, pa nakon pravomoćnosti tih rješenja u upravnom postupku po prigovoru zastare u odnosu na taj dio nije moguće više raspravljati u parnici. Navedena činjenična utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja prihvaća i drugostupanjski sud.
U reviziji tuženik ponovo ističe prigovor zastare i poziva se na odredbe Zakona o obveznim odnosima navodeći da je o prigovoru zastare potrebno odlučiti u smislu odredbe čl. 371. i čl. 372. ZOO. Međutim, pravilno je stajalište nižestupanjskih sudova da se na prigovor zastare u ovom predmetu ne primjenjuju odredbe čl. 371. i čl. 372. ZOO budući je to opći propis u odnosu na odredbe članka 82. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja koji je u konkretnom slučaju specijalni propis.