Ako ste primili uplatu po cesiji dok je dužnikov račun bio u blokadi, budite svjesni da ta sredstva gotovo sigurno spadaju u stečajnu masu
Tragom jedne presude Vrhovnog suda (VS) RH da cesionar treba vratiti naplaćenu cesiju jer je postupak pokrenut dok je cedent bio u blokadi, odvjetnici Mićo Ljubenko i Ines Brozović pišu što znači takva presuda za sve one vjerovnike koji kao cesionari potpišu ugovor o cesiji s tvrtkom koja se kao cedent našla u blokadi.
Odlukom VS odgovoreno je na pitanje treba li vjerovnik zaključiti da postoji nesposobnost za plaćanje ili barem provjeriti sposobnost za plaćanje dužnika kada mu isti kasni s plaćanjem, na primjer, kroz javno dostupan podatak putem FINA-e.
U srži gospodarskog prometa, pišu Brozović i Ljubenko, leži čitav niz pravnih poslova koji se svakodnevno obavljaju s visokim stupnjem predvidljivosti i rutine. Među njima, cesija, odnosno ustupanje potraživanja, predstavlja nezaobilazan alat za optimizaciju novčanih tokova i upravljanje obvezama. No, i najčešći mehanizmi nailaze na iznimne situacije koje testiraju granice pravnog sustava. Jedna takva situacija nastaje kada se cesija dogodi u trenutku blokade računa dužnika, čime se pokreće kompleksan sukob između načela ugovorne slobode i zaštite vjerovnika u ovršnom i stečajnom postupku.
Što kažu propisi
Hrvatski pravni sustav, kroz Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (ZPONS) i Stečajni zakon (SZ), jasno definira prioritete i zabrane kada se tvrtka nađe u financijskim poteškoćama koje vode do blokade računa ili otvaranja stečaja. Svrha ovih propisa je trostruka: spriječiti favoriziranje pojedinih vjerovnika, osigurati jednakost vjerovnika i zaštititi stečajnu masu od neopravdanog smanjenja.
Kakva je praksa na tržištu
Međutim, unatoč strogim pravilima, u praksi se dešavaju situacije gdje se, uslijed nejasnoća, pogrešne primjene prava ili čak namjerne zlouporabe, sredstva koja su bila predmet cesije dok je račun dužnika bio u blokadi, ipak prenesu cesionaru. Kada takva sredstva, koja po sili zakona pripadaju stečajnoj masi i trebala bi biti dostupna svim vjerovnicima razmjerno njihovim potraživanjima, završe u rukama jednog vjerovnika, postavlja se pitanje njihovog vraćanja.